BOJ NA KOSOVU- 13 SCENA

 

 

  

SRPSKA ARMIJA

 

TRINESTA SCENA

CARICA MILICA SA CERKAMA- LIKOVNI RAD: IRIS & SLOBODAN 

 

U dvorskoj sali na jednoj sofi sjedi Carica Milica. Pored nje uplakana Vukosava. Carica Milica miluje joj kose. Veli:

CARICA MILICA 

CARICA MILICA:

Lepotice moja cvijetu krasni

Nemoj se jesti zbog laznih prica

Tvoj Milos nije drugo do junak

Zli jezici uvek su lajali

Ko psi bez gospodara…

 

Vukosava brise suze svilenom maramom. Veli:

 

PRINCEZA VUKOSAVA 

CARICNA VUKOSAVA:

Nije meni zbog bljutavih lazi

Nit me stid ikakvoga traca

Dela kazu vise nego lazi

Al bole me jako reci muza:

Moje sestre a i tvoje ceri

 

CARICA MILICA:

Kad Marija tebi samar lupi

Ja sam znala krv ce jednom pasti

Da nebjese plemenite duse

Koja krasi ime Obilica

U dvoboju gde Vuka pobedi

Marija bi bila udovica

A sve ove rabote i carke

Djela jesu Marijine zlobe

Od zavisti da nema junaka

Kao ti draga cerko moja

Oprosti joj jer nezna sta radi…

 

Tog momenta u dvorsku salu ulazi cerka Cara Lazara i Carice Milice  zena Nikole Gorjanskog: Jelena. Carica Milica brzo ustane. Rasiri ruke . Jelena potrci i baci se u zagrljaj majci. Posto se izljube to cine i Vukosava i Jelena takodje. Onda Carica Milica uhvati obe cerke za ruke pa ih vodi do divana i sve tri sjednu. Jelena usta. Ponovo ljubi majku pa veli:

PRINCEZA JELENA 

CARICNA JELENA:

Mama! Mama! Moje drago blago

Kako sam se tebe uzeljela…

 

CARICNA VUKOSAVA:

Oh Jelena kako si mi divna

Te ljepote u svom Carstvu nema

Blago onom ko te smije ljubit

Jel Nikola sa tobom dosao?

 

CARICNA JELENA:

Jest Nikola i hiljadu tica

Sve se plasim hoce da pogine

Opake se magle nadnijele

Nad Krusevom gradom naseg oca

Pa muzevi ponos ih tu tera

Svome tastu u pomoc su dosli

 

CARICA MILICA:

To je duznost moja deco lepa

Za RISCANSKU vjeru da se gine

 

CARICNA VUKOSAVA:

Moj je Milos nocas rano poso

Sama neznam kojim putem hoce

Al mi nesto u dusi sapuce

Da ga vise ziva vidjet necu

A ta kleta mucna prividjanja

Nikad nisu prije me lomila

BOZE dragi smiluj mi se sada

Pa mi vrati zivoga dragana…

 

Jelena sjede do Vukosave. Obgrli je . Poljubi je u obraz pa veli:

 

CARICNA JELENA:

Sejo moja Vukosava divna

Tvoj je Milos uvek dobro proso

Nema boja kojem ne odoli

Milos junak sa kowem Zdralinom

Ovog puta isto kao uvek

Vratit ce se junak tvojoj kuli

Nemoj strepit mila sejo moja

Da Viteza nebi ukobila!

 

CARICA MILICA:

Ruzne misli sudbinom nam dodju

Nema leka za takve bolesti

Do molitve i vjere u BOGA

Kakav biva kraj  sudbinske niti

To BOG sami samo moze znati

Zato djeco molite se BOGU

Da vam ljude od zlotvora cuva

 

Tog Momenta u dvorsku salu ulazi treca cerka Cara Lazara i Carice Milice, zena Balse: Despina. Ona potrci prema majci, koja usta . LJube se . Onda to cini s Vukosavom i Jelenom . Pa veli:

PRINCEZA DESPINA 

CARICNA DESPINA:

Rekose mi pred vratima straze

Da vas tri u salonu jeste

Te se oteh od Balse mog muza

Pa potrcah da vas sve pozdravim

 

Despina sjede izmedju sestara a Carica Milica na jednu posebnu stolicu. Carica Milica veli:

 

 

 

CARICA MILICA:

Lepo dete BOG ti srece dao

O GOSPODE slusaj jecaj zvona

Cuvaj Balsu, cuvaj svakog moga

Evo vidis kako su odani

Svi su dosli da se zate tuku

Daj im snage i zastitu tvoju

 

U tom momentu u dvorsku salu utrca jedna djevojcica od trinest godina, najmladja cerka Cara  Lazara i Crice Milice: Mileva. Ona dotrci do majke. Poljubi je u obraz, pa onda  svaku sestru posebno i stojeci veli:

 

PRINCEZA MILEVA 

CARICNA MILEVA:

Moje seje, moje uzdanice

Sve ste lepe kao dugom tkate

Sve ste divne i sve ste mi drage

Al vas molim budi te mi dobre

Pa zovnite Maru nasu seju

Koja nece da nas sad poseti

Jer je veli Vukosava ovde

Pa je zato pred vratima stala

Hoce seje da nas sad posvadja

Al molim vas tako li vam BOGA

Oprostite nasoj Mari seji

Kojoj DJavo zlobom dusu cepa

Rusec hram GOSPODOVA duha

Al je seje ona sestra nasa

Vukosava moja uzdanice

Tvoje misli meni su putokaz

Tvoje pesme uvek rado citam

Oprosti joj za te grehe njene

Sjutra RAT je na pomolu eto

Ko zna sta se sve sad moze desit

A grota je RISCANSKOJ  celjadi

Prije boja da se ne izmire

 

Carica Milica pruzi ruke prema Milevi. Ova ih hvata . Carica je vuce k sebi . Sjeda je na krilo. Poce da joj miluje kosu. Pa veli:

This entry was posted in POEZIJA - POZORISNI KOMAD. Bookmark the permalink.

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s