BOJ NA KOSOVU – 22 SCENA

 

 

DVADESET DRUGA SCENA

 

POGIBIJA MILOSA OBILICA

LIKOVNI RAD: IRIS & SLOBODAN 

 

Prikaz unutrasnjosti satora Sultana Murata. Telo Sultana Murata lezi na nosilima. Pored njega na drugim nosilima lezi Jakub, kao i tela Sahin i Ali Pasa. Bajazit sjedi na mestu svog pokojnog oca. Kobila i les Kosancica  su uklonjeni. Straza je utrstrucena. Pored svezanog Milosa Obilica je svezan Srpski Car Lazar i njegov ranjeni sin Stevan.

Sdesne strane  Bajazita sjedi poslednji Turski vojskovodja Evrenus Pasa. Sleve strane sjedi Vuk Brankovic koji se pokorno smeska prema novom Sultanu Bajazitu. U satoru vlada grobna tisina. Milos Obilic  krvolocno gleda Vuka Brankovica . Prvi se oglasi Enverus Pasa:

 

EVRENUS PASA 

EVRENUS PASA:

Silni Sultane – Pravedni BAJAZITE

Brankovic hoce odanost da ti oda

Pruzi nogu da ti je poljubi

Jer tako stoji u knjizi svetoj

A mi nesmemo menjati zakona…

 

Milos Obilic zivne pa veli:

 

MILOS OBILIC 

MILOS OBILIC:

O silni Pasa tako ti Kurana

Dopusti meni da cjelivam

novoga Sultana.

 

Pasa ga gleda sa strahom u ocima. Obilic pljune u pravcu njega. Bajazit trgne noge prema sebi. Hvata ih obema rukama kao da hoce da ih zastiti. LJuto pogleda u Pasu, pa drekne:

SULTAN BAJAZIT 

BAJAZIT:

Ne!

 

Pasa se ponizno klanja. Bajazit razmislja.Pokretom ruke dade znak Pasi da mu pridje. Evrenus Pasa to hitno cini. Sagne se. Prinese uvo Bajazitu. Novi Sultan mu nesta sapce. Pasa klimne glavom. Odlazi do jednog Spahije. Nesto sapce. Onda  se vrati na svoje mesto i sede. Spahija sapce nesta dvojici Janicara . Oba klimnu glavom. Dolaze do Vuka Brankovica i hvataju ga za ruke. Brankovic se iznenada trgne. Bajazit vjestacki se smeskajuci daje  Brankovicu znak da se netreba da plasi, pa veli:

 

BAJAZIT:

Izvini zato Kneze Vuce

Al zakon Islama mijenjati nesmijem

Jedino menjam njegovu primenu

Pa ovo od sad za svakog vazi

Ko god da ljubi nogu Sultana

A nije rodjen od Islamske vjere

Drzace ga za ruke vjerne sluge moje…

 

Brankovic uprije pogled u Bajazita pa veli:

VUK BRANKOVIC 

VUK BRANKOVIC:

Pa ne mislis valjda silni Bajazite

Da bih ja radijo ko kopile Obilic

Tja ja sam odan iz dna duse

Tvom pokojniom Babu a sad tebi…

 

EVRENUS PASA:

Odan si! Odan! To si dokazao

Al novi zakon za svakog sad vazi

I tu nema Brankovicu pregovora

Il odbijas Sultana da sluzis?

 

VUK LJUBI BAJAZITOVU NOGU:

LIKOVNI RAD (NEDOVRSEN) : IRIS & SLOBODAN

Brankovic  daje potvrdno klimajuci glavom znak da je spreman da se ponizi. Pa koraca prema Bajazitu. Sagne se. Janicari sto je vise moguce rasire mu ruke. Bajazit ispruzi nogu. Brankovic je cjeliva .

Bajazit brzo trgne nogu nazad. Rukom daje znak da udalje Brankovica. Janicari udvukose Vuka do mjesta gde je pre sjedeo i tek tad ga ispuste. Milos Obilic pljune u pravcu Vuka  Brankovica. Bajazit ustane. Car Lazar se oglasi:

 

CAR LAZAR

CAR LAZAR:

Hvala BOZE kad mi ovo dade

Da ja vidim za zivota svoga

Kako ruke  Mojega Viteza

U pakao Murata poslase

I njegova poganoga sina

Oprosti mi moj zete MILOSE

Da sam u te i tren posumnjao

Zavede me ta prljava svinja

Koja zlato iznad BOGA ceni

Koja proda SRBIJU i HRISTA

Da BOG da ga ogubala hrana

Kojom ga RISCANKA zadoji…

 

MILOS OBILIC:

Nema cemu da se izvinjavas

Svako radi za RISCANSKU vjeru

Kako njega um i ljubav vode

Milo mi je da sam za zivota

Ovog ovde na bijelom svetu

Tebi  mogo u oci gledati

Ta  je radost od BOGA mi data

Umrijeti pored SRPSKOG CARA

KOJI ZIVOT ZA RISCANSTVO DAJE…

 

Bajazit vadi sablju . Prilazi vezanim Srbima, koji ga bez imalo straha gledaju. Bajazit veli:

 

BAJAZIT:

Nema sudbe ,nema takve niti

Koja moze drukcije resiti

Do da sva tri sad cu pogubiti

Tebe Care i tvojega sina

Da se loza kod tebe osusi

Za osvetu sto izgubih Baba

I Jakoba brata jedinoga

 

Bajazit hladnokrvno zarije vrh sabqe u srce Cara Lazara. Car Urlikne:

CAR LAZAR 

CAR LAZAR:

ILI! ILI!

LAMA SAVAHTANI?

 

Car Lazar obori glavu na rame. Ispusti dusu. Bajazit pridje ranjenom sinu Cara Lazara pa i njemu hladnokrvno zari vrh sablje u srce. Stevan izusti:

 

STEVAN:

ILI! ILI!

LAMA SAVAHTANI?

 

Stevan ispusti dusu i klonu glavom na rame. Bajazit prilazi Milosu Obilicu. Milos ga pljune u lice i zazdi nogom u mosnice. Bajazit se zatetura ispusti sablju. Pade na pod. Strahovito se grci. Vristi. Jauce. Obema rukama drzi se tamo gde ga je Srpski Vitez lupijo. Turci se pokomesase. Evrenus Pasa dohvati sablju i polete na Obilica. Bajazit mimikom ruke ga zaustavi, pa se snaporom ustaje. Obrisa rukavom upljuvano lice. Obilic zaurla:

 

MILOS OBILIC:

ILI! ILI!

 

Bajazit se sagnu. Dohvati sablju. Rukama daje znak Janicarima da uhvate Obilica. Par Janicara to odmah cine. Milos se otima ali uzalud. Bajazit oprezno prilazi. Obilic iskezi zube. Bajazit ustukne. Ponovo se pribere. Obilic ponovo pljune i pogodi Bajazita po drugi put u lice. Bajazit ustukne brise lice. Milos Obilic drekne:

 

MILOS OBILIC:

ILI! ILI!

 

Milos uspe da iscupa jednu nogu iz ruke Janicara, pa snjom osinu drugog Jancara. Ovaj jaukne. Bajazit po drugi put daje znak Janicarima da hvataju Obilica. Tog momenta po dva Janicara hvataju jednu nogu Obilica. Jedan Janicar sledja hvata glavu Obilica  i rukom mu zacepi usta. Obilic  ga snazno ujede. Janicar otskace  i cvili od bola. Jedan Janicar prebaci maramu preko glave Obilica i snazno povuce prema sebi. Obilic vristi. Otima se. Bajazit plazljivo, prilazi. Vuk Brankovic od straha sakama prekri lice i oci. Ostali Turci drhte. Bajazit uspije da zarije vrh sablje u srce svezanog Srpskig junaka. Milos Obilic urlikne:

 

MILOS OBILIC:

ILI! ILI!

LAMA  SAVATHANI?

 

Milos Obilic ispusti dusu i  obori glavu na rame. Janicar skinu maramu sa Miloseva lica. Plasljqivo ga pipa. To cine i ostali Turci neverujuci da je Milos Obilic mrtav…

 

 

POGIBIJA CARA LAZARA

LIKOVNI RAD : IRIS & SLOBODAN 

Z A V E S A

 

 

 

DVADESET TRECA SCENA

Prikaz jedne sume  koja je naslikana na platnu. Po pozornici su postavljene: jelke i manji sumarci, tako  da to prestavlja unutrasnjost suume, kroz koju vijuga jedan puteljak. Sdesne strane pozornice dolazi jedna mlada djevojka noseci na glavi poveci zemaljski  sud a u ruci jedan plavi svileni sal. Sdruge strane pozornice u susret djevojci  nailazi Stevan Music i Sluga   Vaistina. Kad se susretnu djevojka mahne rukom u znak pozdrava. Vitezovi joj odmahnu. Stevan Music se zagleda u svileni sal kog djevojka drzi, pa veli:

 

STEVAN MUSIC:

O djevojko lepa VILO

Otkud tebi pojas taj svileni

Da ga nisi u ljubavi stekla

Volijo bih kad bi dobra bila

Da mi pojas jedan tren doturis

Da bih pozno kojeg je Viteza…

 

DJEVOJKA:

Oj Vojvodo cestiti SRBINE

Nisam pojas u ljubavi stekla

Vec ga nadjoh jutros u Sitnici

Gde ga voda u plicaku valja

Sitnica je jutros puna krvi

I leseva: Srpskih i Turskih

Da ja vodu zavatila nisam

Vec sud prazan nazad kuci nosim

Ovaj pojas hocu bratu mome

Da poklonim to nije sramota

 

Djevojka pruzi sal Stevanu Musicu. On ga zagleda. Pa ga vrati djevojci. Nacini bolno lice pa veli:

 

STEVAN MUSIC:

Kuku meni do BOGA miloga

Vaistina Slugo pomozi mi

Ovo ti je pojas mog ujaka

Ako li je ujak poginuo

Pomislice da smo ga izdali

E tako mi vjere u GOSPOPDA

Osveticu njega i ostale

Pa makar mi to poslednje bilo…

 

Stevan Music vadi mac. Potrci u pravcu odakle je djevojka malopre dosla. Sluga Vaistina ga prati u korak leprsajuci barjakom. Djevojka jedno vreme gleda za njima pa podje svojim putem…

 

Z A V E S A

 

This entry was posted in POEZIJA - POZORISNI KOMAD. Bookmark the permalink.

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s